BUSCAR POETAS (A LA IZQUIERDA):
[1] POR ORDEN ALFABÉTICO NOMBRE
[2] ARCHIVOS 1ª, 2ª, 3ª, 4ª, 5ª 6ª 7ª 8ª 9ª 10ª 11ª 12ª 13ª 14ª 15ª 16ª 17ª 18ª 19ª 20ª y 21ª BLOQUES
[3] POR PAÍSES (POETAS DE 178 PAÍSES)

SUGERENCIA: Buscar poetas antologados fácilmente:
Escribir en Google: "Nombre del poeta" + Fernando Sabido
Si está antologado, aparecerá en las primeras referencias de Google
________________________________

lunes, 29 de septiembre de 2014

HARALD SVERDRUP [11.131]

Harald Sverdrup



Harald Sverdrup

Harald Sverdrup. Noruega. (1923 – 1992). Poeta, Traductor, y  Escritor de Literatura infantil. Recibió los Premios más importantes que se otorgan en su pais. Debutó como Poeta en 1948. En su poesía le cantó esencialmente a la naturaleza.



EL SAPO


Majestuosamente sobre una hoja de nenúfar
está sentado un Buda verde húmedo
con ojos como joyas,
frío y confiado
con las plantas trepadoras
y animales descendentes.

Tu verrugosa sabiduría
que te estira la piel
y la boca que se ensancha
en una dolorida sonrisa de viejo
le dice a cada  niño que tu reino
es verdaderamente de este mundo.
¿Quién se atreve a adorarte?


Traducción: Francisco J Úriz. 





Hamsunu
 
Iza sna si pronašao tragičan zakon
O vječitu susretu između nje i njega,
To dvoje što radije ubijaju,
Ili pristaju da budu ubijeni,
Nego da umre ljubav sama.
Jer ”što smo mi u odnosu na ljubav”








MIRAZOM SVEZANA ŽENA

Prići tebi
Je kao izići gol u crvenu izmaglicu mraza,
Ukočene zalediti ruke, i oči pune snijega.

Zagrliti te
Je kao zagrliti drvo
Što je zatvorilo svoje proljetne pore,
Opet priljubiti svoja bijela usta inju i gađenju.

Dodirnuti tvoje talasave udove
Je kaa kliziti bjelinom smrznuta brijega
I do krvi se na ledenu koru posjeći.

Gledati te
Je kao zuriti u smrznuto nebo
Sa zelenim sjevernim svjetlom hladnoće
Što povrh lica luta.

Mogu te osjetiti na svojoj koži
Poput brončane figure što u parku grize.







MORSKA VILA

Duboko pod vodom
Kamo svjetlo smaragdno
Zeleno sjaji
Kao u gustu ledu
Morske vile žive.

Jednom je ovdje živjela morska vila
Koju poznavah, končanim okružena sjenama.
S blijedim se ribama igrala i lijenim meduzama,
I bilo je kao da kroz žice harfe
Bešumno klizi morska struja.

Pod sobom gdje svjetlo u mrak
Plovi
Vidi svjetleća stvorenja,
Svjetiljke što lutaju
Mrakom i tišinom.

Ne usuđuje se u mrak
Spustiti
I odjenuti tijelo školjke
Florom modre svile.

Jer svjetiljke navješćuju smrt.

Ona pliva samo u svježoj vodi,
I uživa u prigušenu zvuku
Žiga udarena s bučne lađe života
Što prolazi daleko gore
Gdje sve užarenim ognjem svijetli.

Jednog se dana drznula približiti vulkanu
Živopisna sunčeva izvora
I naslijepo zaplivati vodom,
Dok orkani su bjesnili sve to jače
Bubnom opnom.

Životni oluj protiv moje male morske vile!
Sav sok života iz nje iscijedi.
Beživotna, na morsku se površ pope,
I poput mrtve ribe visini
Svoj bijeli trbuh pokaza.


No hay comentarios: